Šum u uhu (tinitus)

Piše: mr. sc. Petar Drviš, dr. med., specijalist otorinolaringolog i kirurg glave i vrata, Klinička bolnica Sestre milosrdnice, Zagreb

Šum u uhu ili tinitus percepcija je zvuka u uhu ili glavi koja se pojavljuje bez očitoga vanjskog zvučnog podražaja. Najčešće se manifestira kao zujanje, brujanje, zvonjenje ili pucketanje u uhu. Može biti stalan, povremen, pulsirajući, visokotonski ili niskotonski. U dvadesetak posto opće populacije povremeno se pojavljuje šum u uhu različitog tipa i trajanja, a kod oko pet posto opće populacije postoji stalni šum koji subjektivno ometa pojedinca u svako-dnevnom životu. Kod starije populacije oštećenost sluha i šum u uhu još su učestaliji.
I zdravo uho može katkad čuti šum, primjerice nakon izlaganja uha jakoj buci (rock-koncert ili detonacija u neposrednoj blizini uha). Individualno je koliko kojem pojedincu smeta šum. Kod nekih ljudi jači šum ne mora izazivati veće subjektivne smetnje, dok kod drugih i šum manjeg intenziteta može onemogućiti koncentraciju, smetati spavanju ili izazvati pojačanu osjetljivost na zvuk.
Osobe koje imaju šum u uhu povezuju spomenuti simptom s bolešću uha te šum još jače osjećaju, stvara se začarani krug "uzrokposljedica" iz kojeg pacijent ne zna izići. Šum u uhu može uzrokovati depresiju ili nesanicu, što također može pojačati negativan subjektivni doživljaj šuma. Većina ljudi kod kojih se pojavljuje šum često imaju donekle oštećen sluh ili smetnje ravnoteže, što posljedično može utjecati na kvalitetu života.

Nastanak i dijagnostika šuma u uhu
Tinitus može biti objektivan ili subjektivan. Objektivni šum može biti potaknut vanjskim uzrokom: vaskularnim anomalijama, smetnjama Eustahijeve tube ili disfunkcijom mišića srednjeg uha.
Subjektivni šum češći je od objektivnog i tada govorimo o otogenom šumu uzrokovanom promjenama u unutarnem uhu.
Tinitus je najčešće uzrokovan oštećenjem sluha, odnosno oštećenjem osjetnih slušnih stanica u unutarnjem uhu ili oštećenjem slušnog živca. Oštećenje osjetnih slušnih stanica mijenja električne signale u slušnom živcu te mozak tu promjenu zamjećuje kao šum, odnosno kao "fantomski" zvuk.
Kod pacijenata sa šumom dolazi do promjena moždane aktivnosti u limbičkom sustavu, dijelu mozga koji kontrolira emocije, a može doći i do promjena u autonomnom živčanom sustavu koji regulira vitalne životne funkcije organizma.
Tinitus može biti uzrokovan bukom, ototoksičnim lijekovima, smanjenim protokom krvi u unutarnjem uhu ili tumorom slušnog živca. Osim promjenama u unutarnjem uhu, šum može biti uzrokovan promjenama u vanjskom ili srednjem uhu, npr. pritiskom ušne smole na bubnjić, ozljedom bubnjića, okoštavanjem u srednjem uhu, promjenama u čeljusnom zglobu, a katkad može biti povezan i s kardiovaskularnim bolestima i povišenim krvnim tlakom.
Pacijenatima koji imaju šum u uhu potreban je specijalistički ORL pregled, s posebnim osvrtom na nalaz uha i bubnjića, te je potrebno provesti audiološku obradu, odnosno ispitivanje sluha (tonski audiogram) i ispitivanje podatljivosti bubnjića (tipanogram), a prema potrebi se provodi i detaljnija audiološka ili radiološka obrada.

Liječenje šuma u uhu
Tinitus nije bolest nego simptom pa ne postoji jedinstvena terapija u njegovu liječenju. Potrebno je pacijenta upoznati s prirodom bolesti i mehanizmom nastanka šuma što mu često olakšava prihvaćanje šuma. Postoji mnogo različitih lijekova koji se primjenjuju u liječenju šuma, a najčešće se primjenjuju lijekovi koji poboljšavaju cirkulaciju krvi u mozgu i u unutarnjem uhu. Liječenje šuma može se provoditi i s pomoću maskera, odnosno generatora širokopojasnog šuma koji pomaže prikrivanju šuma.
Sekundarne psihičke tegobe koje se mogu razviti vezano za šum, kao što su tjeskoba, depresija ili nesanica, treba također liječiti jer one mogu pogoršati šum.
U novije vrijeme kod liječenja šuma u uhu primjenjuje se i laser niskog intenziteta. Primjenom lasera u uhu kroz vanjski ušni kanal dolazi do biostimulacije stanica u unutrašnjem uhu, bolje metaboličke izmjene u osjetnim stanicama unutarnjeg uha, stimulacije imunološkog sustava te djelomične regeneracije stanica unutrašnjeg uha. Nakon provedene laserske terapije najčešće se smanjuje intenzitet šuma na nižu razinu, prihvatljivu za pacijenta te se pacijent lakše nosi sa šumom u uhu.
Osobe s problemom tinitusa moraju izbjegavati buku radi sprečavanja daljnjeg oštećenja sluha i pogoršanja šuma, ali trebaju izbjegavati i potpunu tišinu. Takve osobe morale bi si osigurati lagan i ugodan pozadinski zvuk, npr. ugodne zvukove iz prirode ili laganu glazbu. Na tom se načelu zasniva muzikoterapija, odnosno liječenje glazbom. Glazba pomaže pacijentu da prestane primjećivati šum u uhu koji mu smeta te mu preusmjeruje pozornost. Glazba se može slušati aktivno i pasivno. Pasivno slušanje glazbe je dok osoba obavlja druge poslove i ne posvećuje joj pozornost, dok se kod aktivnog slušanja pacijent potpuno koncentrirano posvećuje glazbi.Slušanje preglasne glazbe može uzrokovati oštećenja sluha i šum u uhu dok pravilan odabir glazbe uz određeni intenzitet i primjenu može imati terapijski učinak.
Ukratko, kod smetnji sluha i šuma u uhu, osobito kod iznenadnog nastupa simptoma, potrebno je javiti se specijalisti otorinolaringologu - audiologu, koji će provesti potrebnu kliničku i audiološku obradu te započeti odgovarajuće liječenje.

Centar za TINITUS Zagreb, I. Vrnovinski ogranak 4,trnje, Zagreb; GSM:091 25 00 265; e-mail: info@tinitus.hr; www.tinitus.hr

< natrag