Poremećaj ravnoteže

Piše: mr. sc. dr. Irena Babić, dr. med., spec. otorinolaringologije, Klinika za dječje bolesti Zagreb

Čovjek održava ravnotežu s pomoću nekoliko osjetila u tijelu koja se nalaze u uhu, oku i mišićima, a to su vestibularno osjetilo, vid i duboki senzibilitet. Sva su ta osjetila međusobno povezana. Informacije o položaju tijela od tih osjetila putuju živčanim putovima u središnji živčani sustav u mozgu gdje se ti podaci usklađuju i obrađuju. Tako obrađeni podaci dolaze u svijest čovjeka kao informacija o položaju tijela u prostoru, pokretanju glave i tijela u prostoru i usklađivanju pokreta tijela radi održavanja ravnoteže. Doživljaj prostora omogućuje čovjeku svakodnevne aktivnosti, a na taj način i njegov opstanak i pripadnost prirodi i društvu. Budući da svaki čovjek ima po dva od spomenutih osjetila (desno i lijevo) to mu omogućuje još bolje prostorno snalaženje i prilagodbu. Iako svako od tih osjetila ima važnu ulogu u procesu održavanja ravnoteže, nekako se smatra da je ipak vestibularno osjetilo najodgovornije u tom procesu. Kao što je i sam mehanizam osjeta ravnoteže vrlo kompliciran tako je još kompliciranija građa samoga vestibulanog osjetila.

Vestibularno osjetilo smješteno je u unutrašnjem uhu. Čine ga dva glavna osjetila koja se zovu otolitičko i kupularno. Otolitičko osjetilo reagira na promjenu jačine i smjera sile teže, centrifugalne sile i na gibanja po pravcu, a kupularno osjetilo na promjenu brzine i smjera kutnog gibanja. Kada nema gibanja tijela također postoje bioelektrični impulsi mirovanja u vestibularnom osjetilu, a kod svakog pokreta u prostoru mijenja se bioelektrični potencijal. Od vestibularnog centra impulsi dalje putuju putem vestibularnog živca (glavnog živca za ravnotežu koji polazi iz unutrašnjeg uha) do jezgara u produženoj moždini te daljnjim putevima u mozak, a zatim refleksnim putevima prema oku, mišićima glave, trupa i ekstremiteta. Kod svake promjene položaja tijela dolazi do aktiviranja onih mišića koji će omogućiti stabilan položaj tijela. Kako je vestibularno osjetilo u unutrašnjem uhu smješteno vrlo blizu slušnom osjetilu, može postojati i oštećenje sluha kod nekih bolesti.

Ovisno o kojem dijelu tog sustava za održavanje ravnoteže govorimo, postoje periferna i centralna osjetila. Svako oštećenje u području centralnog ili perifernog sustava za ravnotežu dovest će do njegova poremećaja, a to se može manifestirati različitim simptomima. Poremećaji perifernog dijela osjetila za ravnotežu mogu se danas relativno brzo dijagnosticirati pouzdanim testovima, a kod obolijevanja centralnog dijela, metode pretraga su kompliciranije i dugotrajnije.

Periferna i centralna oštećenja
Kada govorimo o perifernim oštećenjima, mislimo na oštećenja vezana za unutrašnje uho gdje se nalazi vestibularno osjetilo, tj. organ za ravnotežu. U taj organ za ravnotežu dolaze prvi podaci o promjeni položaja tijela. Periferno vestibularno oštećenje može biti posljedica bolesti kao što je Ménièreova bolest, virusnih bolesti živca za ravnotežu ili tumora tog živca. Takva oštećenja viđamo i kao posljedicu djelovanja nekih lijekova, alkohola, droga i nikotina. Kod nekih bolesti jetara, bubrega, pluća, štitne žlijezde može doći do endotoksičnog djelovanja na vestibularno osjetilo. Aterosklerotske promjene krvnih žila mozga mogu dovesti do njegove vaskularne insuficijencije i ishemije.

Ako je riječ o centralnim oštećenjima, oni mogu biti posljedica također aterosklerotskih promjena na krvnim žilama mozga, tumora, apscesa velikog ili malog mozga, Poremećaj ravnotežekod upala mozgovine, raznih neuroloških bolesti kao što su cerebelarna atrofija, multipla skleroza, tabes dorzalis, Mb. Parkinson te kod promjena na malim zglobovima i mišićima kralježnice. Postoje i oštećenja aparata za ravnotežu koja su posljedica teških ozljeda glave. No ako su mučnina, povraćanje i vrtoglavica pojave za vrijeme boravka na brodu, u automobilu ili avionu nije riječ o bolesti vestibularnog sustava već osjetljivosti vegetativnog sustava, a to je sklonost pojedinih ljudi. Također treba spomenuti danas sigurno vrlo raširen problem većeg broja ljudi, a to su problemi s vratnom kralježnicom. Naime kod nekih pokreta u vratu kao što je pogled unatrag, npr. kod parkiranja automobila, gledanja u vis, naglih pokreta u stranu može doći do vrtoglavice, ali i drugih opisanih tegoba. Takvi simptomi su predisponirani degenerativnim ili drugim deformacijama u području vratne kralježnice i aterosklerozom krvnih žila koje prolaze kroz regiju vratne kralježnice, a opskrbljuju mozak. Kompromitiranje cirkulacije, ali i podražaj drugih receptora u tom području dovodi do ovakvih simptoma. Kako danas velik broj ljudi ima probleme s vratnom kralježnicom i to ne samo u starijoj životnoj dobi, tražeći uzroke tegoba, potrebno je uvijek misliti i na te patološke mehanizme.

Dijagnostika oštećenja centra za ravnotežu često zahtijeva usku suradnju otorinolaringologa, neurologa i oftalmologa pa i neurokirurga. Najvažniji podaci za postavljenje prave dijagnoze kod poremećaja funkcije osjetila ravnoteže dobivaju se anamnezom. Znači podacima koje nam bolesnik daje o svojim tegobama i bolestima. Isto tako nam je važan i fizikalni pregled pacijenta te funkcionalne pretrage.Kod uzimanja podataka važno je da nam bolesnik točno objasni što osjeća.

Najčešće tegobe koje nas upućuju na to da je došlo do oštećenja centra za ravnotežu su zanošenje kod hoda, vrtoglavice, osjećaj nesigurnosti pri hodanju, osjećaj propadanja, gubitka tla pod nogama, osjećaj nemogućnosti ocjene visine stepenice kod penjanja i spuštanja, teturanje i dr.

Vrtoglavica je osjećaj da se vanjski svijet (predmeti i ljudi oko nas) okreću oko nas ili da se mi okrećemo oko svoje osi u jednu ili drugu stranu. Pritom je svijest čovjeka očuvana. Vrtoglavica, tj. iluzija okretanja je zapravo poremećaj o primanju točnih informacija koje dobivamo o položaju tijela. Vrtoglavica može, ali i ne mora biti praćena bljedilom, znojenjem, promjenom pulsa i krvnog tlaka mučninom, povraćanjem pa čak i proljevom. Postoje i neki drugi poremećaji i bolesti koji mogu dovesti do osjećaja vrtoglavice, a nisu izravno vezani uz osjetilo ravnoteže.

Poremećaj ravnoteže često se pojavljuje s vrtoglavicom, ali i kao zaseban simptom. To je osjećaj koji pacijent opisuje kao nestabilnost tijela ili zanošenje kod hoda obično u jednu stranu. Kod određenih bolesti i stanja često tegobe mogu biti praćene bljedilom, mučninom, povraćanjem, ubrzanim pulsom, promjenom tlaka i disanja. Tegobe poremećaja avnoteže mogu biti praćene i drugim simptomima kao što su poremećaji sluha, šumovi u uhu, glavobolje, bolovi u uhu. Kada i kako se tegobe pojavljuju, koliko traju, kojeg su intenziteta, koja im je učestalost, ovisi o tome kakvo je oštećenje centra za ravnotežu prisutno.

Pacijenti vrlo često ne znaju kako bi opisali ono što osjećaju, ne mogu to izraziti riječima pa sve svoje tegobe često nazivaju vrtoglavicom ili nekako drugačije ili zamjenjuju pojedine izraze tako da nastaje velika zbrka koja liječnika navodi na pogrešno tumačenje nalaza te pogrešno dijagnostičko usmjeravanje. Zbog toga je važno pacijentu postaviti niz ciljanih pitanja putem kojih ćemo dobiti jasnu sliku njegovih tegoba i tako usmjeriti našu dijagnostiku u dobrom pravcu. Osim toga važno je posvetiti pozornost općem stanju pacijenta i ne previdjeti neke druge bolesti od kojih pacijent boluje, uzimanje lijekova, navike pacijenta i ostalo. Svaki podatak može biti vrlo koristan.

Ponekad bolesnik navodi da ima vrtoglavicu, ali detaljnim ispitivanjem saznajemo da zapravo govori o omaglicama, "zvjezdicama pred očima", osjećaju ponoće u glavi ili sličnim tegobama. Takve tegobe obično ne upućuju na poremećaj ravnoteže i zahtijevaju drugu dijagnostičku obradu i terapiju. Usmjeravanje dijagnostičke obrade kod ovakvih poremećaja također će ovisiti i o dobi pacijenta.

Da bi se postavila točna dijagnoza, tj. pronašao uzrok poremećaja ravnoteže, potrebno je osim dobrog pregleda pacijenta učiniti i određene dijagnostičke pretrage. Koje će to pretrage biti, odlučit će liječnik kod prvog pregleda pacijenta. S obzirom na to da se već opisane tegobe koje ima pacijent s takvim oštećenjima obično pojave naglo i vrlo su neugodne, dramatične za pacijenta, izazivaju strah i nesigurnost te čovjeka relativno onesposobljavaju u njegovim svakodnevnim radnim i drugim aktivnostima. Takvi se pacijenti obično brzo, već nakon prvih simptoma javljaju liječniku, a ne tako često dolaze i kao hitni slučajevi. To omogućuje da se dijagnostika pravodobno započne, ali je ponekad put do postavljanja točne dijagnoze dug i težak. Često je potrebno učiniti niz pretraga.

Postoje posebni testovi ispitivanja osjetila za sluh i ravnotežu koji se obavljaju na otorinolaringologiji ili bolje rečeno u centrima za sluh i ravnotežu. Oni uključuju ispitivanja smetnje održavanja ravnoteže, vrtoglavice, vegetativnih smetnji, nistagmusa te podraživanje vestibularnog osjetila raznim testovima (toplinski, obrtajni), a sve se to bilježi elektrinistagmografijom. Također se radi i kompletna obrada sluha (TA, TG, STAR, BERA, OAE), ako je potrebno i moždanih funkcija (EEG), snimanje mozga (CT, MRI), pretraga krvi, srca, pluća, bubrega, nekih žlijezda itd. Svi ljudi koji imaju takve poremećaje moraju se najprije javiti otorinolaringologu i neurologu, koji će nakon pregleda odrediti dijagnostički tijek.

Kako će se pristupiti terapijskom tretmanu ovisi o tome što je uzrokovalo poremećaje ravnoteže. Liječenje može uključivati konzervativnu (lijekove, fizikalnu terapiju) ili kiruršku terapiju. Kada govorimo o prognozi ovakvih oštećenja, ona ovisi o tome što je bolest uzrokovalo tako da neko općenito mišljenje o tome nije moguće izraziti. Kod nekih ljudi dolazi do smirivanja tegoba, a kod nekih se one ponavljaju nakon određenog vremena ili čak pro-grediraju. Kod osoba koje imaju dugotrajan problem sa sustavom za ravnotežu i tegobama koje se ponavljaju, zabranjuje se rad na visinama pa su ti ljudi ponekad prisiljeni mijenjati radno mjesto i životne navike.

Možemo reći da na neka oštećenja vestibularnog sustava ipak može utjecati i sam čovjek te prevenirati takve tegobe. Ponajprije mislimo na tegobe koje su posljedica promjena u vratnoj kralježnici te oštećenjima nastalim od alkohola, nikotina ili droga. Potrebno je od rane mladosti pristupiti zdravom načinu života, tijekom života mijenjati neke navike, voditi brigu o svom tijelu i zdravlju i na taj način prevenirati niz bolesti koje su posljedica civilizacijskog načina života.

< natrag