Epilepsija i oralno zdravlje

Piše: mr. sc. Marin Vodanović, dr. stom., Sveučilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet, Zavod za dentalnu antropologiju

Epilepsija (padavica) je neurološki poremećaj karakteriziran povremenim epileptičnim napadajima izazvanima nepravilnim funkcijama mozga. Prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije smatra se da se pojavljuje kod 2 do % osoba, s time da je više od trećine oboljelih prvi napadaj imalo prije 20. godine života. Iako epilepsija sama po sebi nije bolest, nego više simptom različitih nepravilnih funkcija mozga, ona kao takva nema neposrednog utjecaja na oralno zdravlje. Međutim, lijekovi koji se daju za suzbijanje epileptičnih napadaja mogu promijeniti uobičajene anatomske i fiziološke uvjete u usnoj šupljini. Osim toga stomatološko liječenje osobe oboljele od epilepsije zahtijeva stručnost i prisebnost, jer napadaj tijekom izvođenja stomatološkog zahvata može imati i za život opasne posljedice. Stoga je bitno da i oboljela osoba i stomatolog budu oprezni.

Epilepsija se može podijeliti na primarnu i sekundarnu. Primarna epilepsija je svaki oblik epilepsije u kojeg se ne može pronaći neki izravni etiološki čimbenik kao kod sekundarne epilepsije. Zbog toga se pojava primarne epilepsije veže s genetskom predispozicijom, koja ne mora uvijek biti jasno i prepoznatljivo manifestirana među srodnicima oboljele osobe. Od primarne epilepsije pati više od 65% osoba koje su doživjele epileptični napadaj. Sekundarna epilepsija je stečeni oblik epilepsije koji se može pronaći u 35% osoba koje su iskusile epileptični napadaj. U pozadini sekundarne epilepsije gotovo uvijek postoji neko patološko stanje ili pojava koja je uzrokovala poremećenu funkciju mozga i tako izazvala epileptični napadaj. Uzroci sekundarne epilepsije mogu biti:

• kongenitalne abnormalnosti i perinatalne traume (npr. infekcija majke virusom rubeole tijekom trudnoće; trauma i/ili hipoksija tijekom porođaja)
• metabolički poremećaji (npr. hipokalcemija, hipoglikemija, fenilketonurija)
• toksični poremećaji (mogu biti izazvani npr. alkoholom, narkoticima, lijekovima poput penicilina, fenotiazina, lokalnim anesteticima i sl.)
• ozljede glave i mozga
• tumori glave i mozga
• vaskularni poremećaji koji zahvaćaju mozak (ateroskleroza, moždani udar i sl.)
• infektivne bolesti koje zahvaćaju središnji živčani sustav (npr. bakterijski meningitis ili encefalitični herpes).

U sekundarnu epilepsiju ubrajamo i fotosenzibilnu epilepsiju. To je poseban oblik epilepsije koji obično zahvaća djecu i mlade osobe, a sve više dobiva na važnosti jer nije genetski uvjetovan niti je izazvan patološkim promjenama. Može se pojaviti u osoba koje su izložene intenzivnim, visokofrekventnim bljeskovima svjetlosti. Najčešći izvor takvih bljeskova pri kojima se brzo izmjenjuju svjetlost i tama mogu biti videoigre i pojedine televizijske emisije (posebno neki agresivni crtani filmovi i glazbeni spotovi). Fotosenzibilna epilepsija može se pojaviti i u osoba koje posjećuju techno zabave, jer su stroboskopi koji stvaraju bljeskove sastavni dio svjetlosnih dekoracija na takvim mjestima. Na techno zabavama posebno su opasne tzv. "brain-machine", kabine u koje se ciljano ulazi kako bi se izložilo visokofrekventim bljeskovima svjetlosti i na taj način zabavu učinilo zanimljivijom. Ako nije riječ o fotosenzibilnoj epilepsiji, niti se može pronaći neka genetska povezanost ni drugi patološki uzrok, kaže se da je riječ o idiopatskoj epilepsiji (epilepsija nepoznatog uzroka).

Epilepsija se očituje gubitkom ili poremećenom svijesti s karakterističnim pokretima tijela koji nastaju zbog općih konvulzija i kloničkih grčeva. Učestalost, intenzitet i vrsta konvulzija variraju ovisno o vrsti epilepsije. Epileptični napadaji mogu se klasificirati u: grand   mal (najjači i najizrazitiji oblik napadaja) i petit mal (kratkotrajni prekid svijesti).

Grand mal napadaj epilepsije ono je što pojedinci smatraju "pravom epilepsijom". Taj se oblik napadaja među ostalim manifestira izrazito dramatičnim, nekontroliranim trzanjem cijelog tijela koje traje od 2 do 3 minute, pri čemu dolazi do poremećaja i gubitka svijesti. Traje li taj napadaj bez prekida više od 5 minuta, riječ je o tzv. status  epilepticus koji je za život opasno stanje koje zahtijeva hitnu reakciju liječnika, odnosno stomatologa. Među oboljelima se grand mal napadaj pojavljuje podjednako u oba spola i u svim dobnim skupinama, s tim da se u više od dvije trećine slučajeva napadaj pojavi do puberteta.

Petit mal napadaj je blaži i pojavljuje se najčešće u dobi između 3. i 12. godine. Karakteriziraju ga povremeni, kratki poremećaji svijesti (do 15 sekundi) prilikom kojih je djetetov pogled prazan i nefokusiran, očne jabučice mogu biti izvrnute, a kapci se naizmjenično otvaraju i zatvaraju. Nakon napadaja dijete je obično gotovo odmah sposobno nastaviti s normalnim aktivnostima.

Oralno zdravlje osoba oboljelih od epilepsije
Epilepsija sama po sebi nema izravnog utjecaja na oralno zdravlje, međutim lijekovi koji se rabe, kao i stanja poput epileptičnih napadaja mogu izazvati određene promjene usne šupljine. Kod oboljelih od epilepsije liječenje se zasniva na suzbijanju novih napadaja, pri čemu se daju lijekovi poput fenitoina, karbamazepina, fenobarbitala i sl. S obzirom na to da primjena tih lijekova donosi i određene nuspojave, treba ih pažljivo uzimati kako bi se učinak štetnih posljedica minimalizirao. Suzbijanje novih epileptičnih napadaja feniltoinom često dovodi do hiperplazije, odnosno bujanja zubnog mesa (gingive).

Hiperplazija gingive pojavljuje se u 20 do 50% bolesnika. Manifestira se proširenjem međuzubnih gingivnih papila u kojima dolazi do jakog nakupljanja fibroblasta i kolagenih fibrila. Hiperplazija je obično smještena u prednjim dijelovima usne šupljine i zahvaća češće labijalnu ili bukalnu gingivu od lingvalne. Bujanje gingive može biti toliko izraženo da ona prekrije dvije trećine krune zuba, pa nastaju tzv. pseudodžepovi. Takva gingiva, osim što je promijenila svoj oblik, mijenja i boju (izrazito crvena) te postaje vrlo ranjiva i krvari na najmanji dodir. Smatra se da prekidom terapije dilantinom gingiva može vratiti svoj normalni oblik i boju. Hiperplastična gingiva, loša oralna higijena, velike naslage plaka i zubnog kamenca te kariozni zubi mogu uvelike pogoršati oralno zdravlje. Naime, riječ je o začaranom krugu jer zbog hiperplazije gingive pojačano je nakupljanje ostataka hrane i plaka u gingivnim džepovima; to dovodi do nastanka upale gingive - gingivitisa; upaljena gingiva je ranjiva i lako krvari na dodir ili spontano, zbog čega pranje zuba i provođenje oralnohigijenskih mjera postaje bolno i otežano; loša oralna higijena samo pogoršava upalno stanje gingive. Zato se u ustima pojavljuje sve više karijesom zahvaćenih zuba koji zahtijevaju stomatološko zbrinjavanje, što s obzirom na ukupno zdravstveno stanje nije uvijek jednostavno provesti. Zbog svega spomenutog nerijetko dolazi i do pojave neugodnog zadaha iz usta što kod oboljele osobe može uzrokovati psihičke posljedice i dovesti do socijalne izolacije. Hiperplaziju gingive i posljedične štetne promjene dodatno mogu pogoršati traumatska okluzija, malokluzija, stari i loše izrađeni ispuni te protetski nadomjesci (krunice, mostovi, proteze). S obzirom na to da se sve to može razmjerno jednostavno popraviti i zbrinuti, o tome treba obavijestiti stomatologa. Osim hiperplastične gingive, na usnama, obraznoj sluznici te jeziku osobe oboljele od epilepsije moguće je pronaći ožiljke koji upućuju na ozljede nastale prilikom nekog od prethodnih napadaja. Pored toga mogu postojati i frakture kruna zuba (posebno prednjih) do kojih je došlo zbog snažnih kontrakcija žvačnih mišića.

Epilepsija i posjet stomatologu
Pacijent, odnosno njegova pratnja uvijek stomatologa trebaju upozoriti na mogućnost epileptičnih napadaja i upoznati ga s terapijom. Poželjno je stomatologa obavijestiti o posljednjem napadaju te opisati njegove karakteristike. Predstoji li neki složeniji i dugotrajni stomatološki zahvat koji zahtijeva više posjeta, nije naodmet stomatologu donijeti pismeno mišljenje liječnika opće prakse i neurologa, koji vode oboljeloga, kako bi se stomatolog mogao detaljno informirati o stanju osnovne bolesti i potencijalnim rizicima stomatološkog tretmana. Najčešći uzroci epileptičnih napadaja prilikom posjeta stomatologu su: strah, gladovanje (hipoglikemija), stres, umor, bljeskovi svjetla (npr. nepažljivo rukovanje stomatološkom rasvjetom), hipoksija izazvana sinkopom, pojedini lijekovi (npr. lokalni anestetik), alkohol i menstrualno krvarenje. Stoga je preporučljivo da osobe oboljele od epilepsije kod stomatologa dolaze u jutarnjim satima kada su odmorne, te da ne čekaju u čekaonici ordinacije jer čekanje pojačava strah. Stomatologu ne smiju dolaziti gladne, niti smiju prekidati uobičajenu antiepileptičnu terapiju. Oboljeli od epilepsije mogu normalno primati lokalnu anesteziju, ali stomatolog prilikom davanja anestezije takve pacijente treba pratiti s povećanom pozornošću. Naime, strah od injekcijske igle i/ili bolnog zahvata mogu potaknuti epileptični napadaj. Predstoji li stomatološki zahvat koji nužno zahtijeva lokalnu anesteziju, stomatolog će posebno paziti da ne dođe do predoziranja anestetikom, jer prekomjerna doza može izazvati napadaj. Naime, antiepileptici, tj. lijekovi za suzbijanje napadaja ubrzavaju resorpciju pojedinih lokalnih anestetika. To može izazvati toksične učinke u središnjem živčanom sustavu koji mogu rezultirati glavoboljom, nepravilnim disanjem, zbunjenošću, povraćanjem, ali i konvulzijama, grčevima te gubitkom svijesti.

Oboljeli od epilepsije mogu na neki način predosjetiti grand mal napadaje (aura). Taj predosjećaj može se pojaviti samo nekoliko trenutaka prije početka epileptičnog napadaja, ali može i mnogo prije (nekoliko sati, pa čak i dana), kada se manifestira različitim stupnjem uznemirenosti i ponašanjem drukčijim od uobičajenog. Prepoznaju li se znakovi koji upućuju na mogućnost epileptičnog napadaja uoči odlaska stomatologu, posjet treba odgoditi za neki drugi put. Kada se predosjećaj napadaja pojavi na stomatološkom stolcu, ako je moguće, pacijent treba upozoriti stomatologa, kako bi on mogao na vrijeme sve izvaditi iz usta i na taj način spriječiti nastanak ozljeda zbog nekontroliranih mišićnih kontrakcija i relaksacija za vrijeme napadaja. Izostane li upozorenje, a napadaj počne, stomatolog pacijentu treba u usta ugurati neki klinasti predmet (npr. deblji smotuljak tkanine), kako bi usta ipak uspio otvoriti i držati ih otvorenima sve dok iz njih ne izvadi sve zaostale instrumente. Iz usta treba sve izvaditi, jer sam napadaj nije životno opasan (osim pri statusu epilepticusu), međutim svaki zaostali instrument ili predmet u usnoj šupljini je potencijalni uzrok gušenja koje može biti smrtonosno. Ponekad se zna dogoditi da zbog snažnih grčeva čeljusnih mišića dođe do ugriza u jezik i nastanka krvarenja. Stoga je dobro, ako je to moguće, da se tijekom napadaja pacijenta okrene na bok, kako ne bi došlo do aspiracije i gušenja. Većina epileptičnih napadaja ne zahtijeva aktivnu intervenciju, jer će se pacijent najvjerojatnije samostalno oporaviti. Sve što tijekom napadaja treba učiniti je spriječiti mogućnost ozljeđivanja i samoozljeđivanja pacijenta. Zato pacijenta treba položiti na pod ili ga ostaviti na stolcu, koji treba položiti i nagnuti prema natrag. Ako napadaj traje dulje od pet minuta, treba pozvati hitnu medicinsku pomoć.

Epilepsija i oralna higijena
Osobe oboljele od epilepsije trebale bi posjećivati stomatologa češće nego zdrave osobe. Naime, zbog često prisutne hiperplazije gingive, gingivitisa, a samim tim i manje učinkovite oralne higijene, dobro je obaviti stomatološki pregled svakih 1 do  mjeseca ovisno o stanju usne šupljine. Ako i nema karijesa, stomatolog pri tim posjetima pregledava sve zube i zubno meso. Primjenom profesionalnih oralnohigijenskih mjera bit će uklonjene sve one teže dostupne naslage, što će olakšati provođenje oralne higijene kod kuće. Ponekad je moguće provesti i kirurško uklanjanje hiperplastičnih dijelova zubnog mesa, međutim dugotrajan učinak takvih zahvata je upitan ako se i dalje uzimaju lijekovi koji potiču bujanje gingive.

Zube treba prati mekom četkicom, kako bi se lako ranjivo zubno meso što manje iritiralo. Pranje treba biti temeljito i treba trajati oko tri minute, tijekom kojih se četkicom prođu sve dostupne plohe svih zuba. Od pomoći mogu biti i posebno oblikovane četkice izrazito male, okrugle glave, promjera oko  mm koje lako dospijevaju i u teže dostupna područja usne šupljine. Prilikom pranja zuba, treba nježno masirati i zubno meso. Povremena primjena zubne svile i interdentalnih četkica je također preporučljivo, međutim, treba paziti da njihovom primjenom ne dođe do dodatnog traumatiziranja ionako osjetljivoga zubnog mesa. U djece je poželjno zube povremeno premazivati fluoridnim pripravima, kako bi postali otporniji na karijes, a u odraslih preporučuje se uporaba zubnih pasta s povećanom koncentracijom fluora (oko 1500 ppm). Iako je uporaba lijekova za suzbijanje epileptičnih napadaja dugotrajna, ponekad i doživotna, što znači da teoretski postoji mogućnost i dugotrajne hiperplazije gingive, važno je znati da će sve neugodne posljedice tako promijenjene gingive biti puno manje, blaže i podnošljivije ako je oralna higijena redovita i pravilna, a zubi čisti i zdravi, bez naslaga plaka i zubnog kamenca.

Zaključak
Epilepsija nije razlog za neodlazak stomatologu i izostanak brige o oralnom zdravlju. Dapače, promjene koje nastaju u usnoj šupljini zbog uzimanja lijekova za suzbijanje epileptičnih napadaja zahtijevaju pojačanu oralnu higijenu i češće posjete stomatologu. Ako je epilepsija na odgovarajući način liječena i kontrolirana, posjet stomatologu se ne razlikuje od posjeta zdrave osobe.

 

< natrag