Dnevna pospanost

Piše: mr. sc. Radmila Buljan, dr. med., spec. psihijatrije Centar za poremećaje spavanja, Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zagreb

Hipersomnije, odnosno stanja prekomjerne dnevne pospanosti su uz insomnije (nesanice) dva najčešća tipa poremećaja spavanja koja obuhvaćamo zajedničkim nazivom disomnije.

Iako je incidencija hipersomnije u populaciji znatno niža u odnosu prema insomniji, taj poremećaj ima klinički neusporedivo veću važnost budući da se iza simptoma pretjerane dnevne pospanosti, hipersomnije, mogu kriti vrlo različita klinička stanja. Neka od njih ozbiljno narušavaju zdravlje pojedinca i neizravno ili izravno ugrožavaju život. Prema tome svaki slučaj hipersomnije zahtijeva pregled i dijagnostičku obradu liječnika somnologa. U diferencijalnoj dijagnostici moramo istaknuti da poremećaj spavanja tipa hipersomnije isključuje stanja pretjeranoga dnevnog umora koja prate brojne tjelesne bolesti.

Jedan od najčešćih oblika hipersomnije je Sleep Apnea Syndrome (SAS), odnosno sindrom apnea u spavanju ili poremećaj disanja tijekom spavanja. Sindrom je karakteriziran učestalim prekidima disanja u vrijeme spavanja koji mogu biti parcijalni, pa tada govorimo o hipopnejama, ili potpuni, apneja.

Budući da je disanje fiziološka funkcija koja uključuje niz anatomskih struktura, od perifernih: pluća, gornjih dišnih putova do centralnih koji tu funkciju reguliraju u mozgu, govorimo o nekoliko tipova apneičnog sindroma: opstruktivnom, centralnom i miješanom tipu.

U odrasloj populaciji Obstructive Sleep Apnea Syndrome (OSAS), odnosno opstruktivni sindrom mnogo je češći od centralnog apneičkog sindroma.

Opstruktivni sindrom uglavnom zahvaća muškarce, prevalencija mu raste s dobi, a važan čimbenik rizika je debljina. Računa se da je do 5% odrasle muške populacije pogođeno OSAS – om, a specifično liječenje nužno je za oko 1% opće populacije.

Osnovu patofiziologije poremećaja čini kolaps gornjega respiratornog puta u spavanju za vrijeme inspirija, najčešće u regiji iza mekog nepca i uvule, ali je moguć i kolaps distalnijeg dijela gornjega respiratornog puta. Opisani mehanizam uvjetuje slabljenje disanja koje progresivno raste s dubinom spavanja ili s pojavom REM faze spavanja. Respiratorni pokreti s općim nemirom pojačani su zbog pokušaja da se disanje uspostavi, vrlo često uz glasno hrkanje, a spavanje je zbog toga obilježeno čestim razbuđivanjem i/ili nemogućnošću postizanja dubokih stadija spavanja i REM – a.

Nekvalitetno i nedovoljno noćno spavanje izaziva dnevnu pospanost varijabilnog stupnja koja i jest dominantan simptom poremećaja.

Prateći simptomi OSAS – a su: oslabljeno kognitivno funkcioniranje, usporenje psihomotoričkih sposobnosti, napose brzine reakcija.

Statistike pokazuju da osobe koje pate od apneičnog sindroma izazivaju prometne nesreće 4 do 7 puta češće od dobno/spolno odgovarajuće populacije koja nema tih problema.

Posljedice OSAS – a očituju se u sferi kardiovaskularnog sustava te se taj poremećaj ističe kao bitan rizični faktor u razvoju cerebrovaskularnih inzulta i sukladno tome povećava rizik mortaliteta osoba mlađe i srednje životne dobi. Poremećaj uvjetuje i pad kvalitete života te slabi seksualne funkcije.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, karakterizirane pospanošću, noćnim hrkanjima, a osobe s tim poremećajem imaju i tipičan vanjski izgled, izrazitu pretilost. No za postavljanje dijagnoze nužna je somnološka obrada koja uključuje cjelonoćno polisomnografsko snimanje, uz još četiri dnevna snimanja, tzv. testovi multiple latence usnivanja (MSLT) kojima se objektivno potvrđuje stanje i stupanj hipersomnolencije, a paralelno se primjenjuju i ocjenske skale temeljem subjektivne prosudbe pospanosti. Nakon što je postavljena somnološka dijagnoza, potrebno je učiniti i dopunske pretrage, budući da je poremećaj praćen i nizom drugih tjelesnih stanja te je potreban interdisciplinaran pristup. Dopunska obrada uključuje internističke preglede (kardiologa, dijabetologa, pulmologa, endokrinologa), ORL preglede, uz radiološki nalaz (CT orofarinksa).

Terapijski pristup

Bihevioralne metode

Zabranjuje se konzumiranje alkohola i uzimanje sedativa prije spavanja. Preporučuje se odgovarajući položaj pri spavanju u kojemu je kopals gornjih dišnih putova najmanje izražen te redukcija tjelesne težine.

Katkada se poduzimaju kirurški zahvati radi odstranjenja eventualnih malformacija, ali je najučinkovitija i najšire primjenjivana metoda primjene aparata za potpomognuto disanje CPAP (stalni pritisak tlaka zraka) koji u cijelosti otklanja poremećaj.

Cjelonoćna polisomnografija uz četiri dnevna snimanja, MSLT, pomoći će u otkrivanju, odnosno dijagnosticiranju rijetkog poremećaja spavanja iz kruga hipersomnije – sindroma narkolepsije.

Taj je poremećaj zastupljen od 0,02 do 0,05% u općoj populaciji s nešto većom prevalencijom u Japanu od 0,18%. Sindrom karakterizira tetrada simptoma: inicijalni REM stadij koji nastupa u razdoblju do 15 minuta (umjesto od 90 do 120 minuta), katapleksija, imperativno spavanje danju uz hipnagogne halucinacije. Iznimno se rijetko pojavljuju sva četiri simptoma tetrade. Za dijagnozu je svakako presudno, uz imperativno spavanje danju, verificiranje inicijalnog REM – a. Nakon postavljanja dijagnoze tipizira se tkivo, odnosno učini se imunološka obrada.

Hipersomnija prati i druge poremećaje. Nalazimo je kao sastavni dio različitih psihijatrijskih stanja, često se pojavljuje posttraumatski, a i neki oblici epilepsije kao simptom imaju pretjeranu dnevnu pospanost.

< natrag