Voda, izvor života i zdravlja II. dio

Piše: prof. dr. sc. Irena Colić Barić, nutricionistica Predstojnica Zavoda za poznavanje i kontrolu sirovina i prehrambenih proizvoda Prehrambeno - biotehnološki fakultet u Zagrebu, Sveučilišta u Zagrebu

Kada danas govore o zdravlju, ljudi uglavnom misle na unos energije i hranljivih tvari, a zaboravljaju da organizam ima potrebe i za tekućinom koja čini 55 do 70% ljudskog organizma. Stoga voda znači ne samo zdravlje već i život. Ona je bitni nutrijent i po važnosti je odmah iza kisika.

Odlučite li se za:

• vodu iz vodovoda; unijet ćete potrebnu vodu, ali ništa više od toga
• mineralnu i izvorsku vodu; načinili ste dobar odabir jer prirodno sadržava i neke minerale koji pospješuju brži i bolji nadomjestak tekućine u organizmu
• gazirana pića; sadržavaju šećer, što im povećava energetsku vrijednost, a ako su na osnovi kofeina, djeluju kao diuretici pa se iz organizma izluči veći dio onog što ste unijeli
• čaj i kavu s kofeinom; to također za organizam znači pojačano izlučivanje tekućine iz organizma
• alkoholna pića; osobito u ljetno doba treba izbaciti iz uporabe ne samo zbog svojstava tipičnih za upotrebu alkohola, već i stoga što djeluju kao diuretici.

Pri odabiru tekućine kojom želite ugasiti žeđ treba biti pažljiv. Osim vode iz vodovoda, izvorske ili mineralne vode preporučuju se:

• dekafeinizirani napici, dekafeinizirana kava i čaj (bez dodatka šećera)
• nezaslađena, nekim od okusa obogaćena voda
• voćni sokovi (bez šećera)
• industrijski proizvedeni napici namijenjeni športašima.

Unijeti 8 do 12 čaša tekućine u danu običaj je koji treba održati tijekom ljetnih vrućina, ali i zadržati kada one prođu. Oni koji ne unose svakodnevno dovoljno tekućine i ne uživaju u napicima, a žele promijeniti lošu naviku, mogi bi primijeniti neke od ovih naputaka:

• unositi tekućinu i kada ne postoji osjećaj žeđi
• uz svaki obrok unijeti 2 do 3 čaše vode, čaja ili soka
• u obrok što češće uključiti juhe
• nikada ne propustiti unijeti tekućinu uz kavu ili u vrijeme međuobroka
• obvezno unositi tekućinu prije, za vrijeme i poslije tjelesne aktivnosti
• na putovanjima uvijek imati pri ruci napitak ili voće bogato vodom (naranče, grejpfrute, lubenice, dinje, trešnje, jagode, breskve, grožđe).

Za one koji nisu zadovoljni okusom i osvježenjem koje im pruža sama voda, na jedan od predloženih načina mogu udovoljiti svom osjetu okusa:

• razrijediti voćni sok običnom, slankastom ili mineralnom vodom
• dodati hladnoj čaši vode krišku limuna kako bi dobila na okusu
• napuniti posude za led različitim voćnim sokovima i zamrznuti ih, te u obliku kockica leda dodati u čašu vode kao oplemenjivače okusa
• usitniti u mikseru voće i led kako bi dobili hladni, osvježavajući, gusti, niskoenergetski napitak.

Razlika između mineralne, izvorske i stolne vode?

Nepročišćena voda, koja nastaje kruženjem vode u prirodi potječe iz podzemnih voda, koje se sastoje od stajaćih ili tekućih vodenih nakupina nastalih na nepropusnim slojevima zemlje i površinske vode, a one se dopunjuju kišnicom. U idelanim uvjetima podzemna je voda bistra, čista i neutralnog okusa, a voda na površini često je onečišćena pa se mora kemijski, biološki ili mehanički preraditi. S obzirom na podrijetlo i kemijski sastav, vode mogu biti izvorske, mineralne, vode iz slavine i boca.

Izvorska voda potječe iz jednog ili više prirodnih ili bušenih izvora zaštićenih od svih vrsta onečišćenja. Izvorska voda ima manje minerala od mineralne. Može joj se dodavati ugljični dioksid što se na deklaraciji označuje kao gazirana izvorska voda.

Prirodna mineralna voda dio je kruženja vode u prirodi. Prodiranjem, koje može potrajati i nekoliko stotina godina, kišnica se pročišćava od onečišćenja prolaskom kroz slojeve šljunka, kremena i pijeska. Istodobno u slojevima stijena voda otapa minerale i elemente u tragovima, koji mineralnoj vodi daju okus i udjel minerala ovisno o slojevima kroz koje prodire. Da bi voda bila okarakterizirana kao mineralna, točno se zna koliko mora imati otopljenih čvrstih tvari, s prirodnom čistoćom, koja se ne mijenja punjenjem. Prema Pravilniku prirodna mineralna voda mora potjecati iz podzemnih ležišta zaštićenih od onečišćenja, biti dobivena iz jednog ili više prirodnih ili bušenih izvora, odlikovati se svojom organoleptičkim i fizikalno- kemijskim osobinama i imati blagotvoran učinak na ljudski organizam.

Ako mineralna voda prirodno sadržava najmanje 250 mg/l slobodnoga ugljičnog dioksida (CO2), tada se ta voda naziva kiselicom.

Mineralnu vodu treba odabirati prema udjelu minerala koji je naveden na deklaraciji, budući da postoje mineralne vode s vrlo malim, malim i visokim udjelom minerala. Od kationa, pozitivno nabijenih iona, u minerlanoj vodi najvažniji su natrij, kalij, magnezij i kalcij, a od aniona, negativno nabijenih iona, klorid, fluor, sulfat i hidrokarbonat, a svi oni imaju važnu ulogu u ljudskom organizmu. Stoga, mineralna voda pripada namirnicama. Ona organizmu osigurava ne samo izgubljenu tekućinu već i mineralne tvari, a po sveukupnom djelovanju na ljudski organizam smatra se ljekovitom.

Upotreba mineralne vode osobito se preporučuje u osoba s oslabljenim imunitetom, lošom izmjenom tvari, pri slabokrvnosti, tegobama s probavom, želucem, jetrom i žuči, pri upali zglobova i pojačanom znojenju te osobito u vrijeme redukcijskih dijeta, menopauze, adolescencije i rekonvalescencije.

Osobe čija prehrana ne smije obilovati solju trebale bi piti mineralnu vodu s udjelom natrija nižim od 20 mg/l. Prema Pravilniku, stolna je voda proizvedena od vode za piće s dodatkom jedne ili više dopuštenih tvari (natrijev i kalcijev klorid, natrijev, kalcijev, magnezijev karbonat, natrijevhidrogenkarbonat, natrijev i magnezijev sulfat, natrijev fluorid i ugljučni dioksid) radi poboljšanja organoleptičkih svojstava. Deklaracija mora sadržavati oznaku stolna voda, a ne smije sadržavati oznaku, crtež ili bilo koje druge znakove i riječi (npr. izvor, mineral, vrelo, kiselica) koji mogu zbuniti potrošača navodeći ga da misli kako je riječ o prirodnoj mineralnoj ili izvorskoj vodi.

< natrag